Danas je točno 40 godina otkako sam sa svojih 19 otišla na drugi kraj Europe ostavivši iza sebe četverogodišnju vezu. On me molio da ne idem kada sam mu rekla, a ja sam čak 1 mjesec nakon što sam saznala da me stric uspio upisati na fakultet odbijala razgovore s njim misleći da će mi biti lakše kada odem.
Otišla sam za ambicijama i sve ih ostvarila. No ostala je neka praznina u duši, tuga za njim. Nikada se nisam uspjela skrasiti s nekim drugim. I danas sam sama. Unatoč svim diplomama i priznanjima ja nisam ostvarena osoba. Nikada nakon odlaska nisam pokušala stupiti u kontakt s njim jer vjerujem da je sreću pronašao s nekom drugom ženom. A ja bih i voljela da je sretan.
Ja bih bila sretnija da sam se zadovoljila osrednjim poslom i osrednjom platom, jer vjerovatno bih kraj sebe imala njega. Mladi, ambicioznost je pozitivna, no ljubav je
važnija. Pronađete li osobu koju iskreno volite i koja voli vas, ne ispuštajte je. Jedna je istinska ljubav i vrijednija je od svega.
izvor:ispovjesti.com
Nema komentara:
Objavi komentar