Živim sa mužem i dvoje djece, u stambenoj zgradi. Jedan kat, 2 stana. Do nas živi mladi par, još su studenti, rekla bih nemaju više od 20. Ljudi moji, koliko su oni meni promijenili pogled na život. Meni, koja sam u braku više od 15 godina, nema ništa ljepše nego kad čujem ujutro otključavanje njihovih vrata, pa poljupci na rastanku kad jedno od njih ide raditi.
Ne znam koliko sam puta čula tu djevojku da mu sa balkona viče pazi kako voziš i čuvaj se. Koliko god neki rekli da su premladi, da takav život nije još za njih, ja vidim drugačiju sliku. Onu koja me podsjeti na pravu i iskrenu ljubav, pa nebitno imali 23 ili 45. Jest da znaju kroz noć biti dosta glasni, ali ne zamjeramo im, pa mladi su i treba da se vole, kad će nego sad.
Bitno je to da se ja u zadnjih par mjeseci svako jutro prije nego muž ide raditi probudim, skuham mu kavu i poljubim ga na rastanku, poželim mu sreću na poslu. I on se počeo mijenjati otkako sam ja tako draga prema njemu, iznenadio me cvijećem nakon 4 godine. Ljubav.
Izvor: kucnikutak.info
Nema komentara:
Objavi komentar