Roditelji mog muža imaju veliku kući i svi živimo zajedno. Kada kažem svi, mislim na svekra i svekrvu, djevera i jetrvu te muža i mene. Sebe sam stavila na zadnjem mjestu jer godinama kako sam u braku za moju svekrvu sam “nebitna”. Sve što radim za nju, ali i moju jetrvu ne valja, ponižavaju me svakodnsvno, ismojavaju i pred rodbinom i komšilukom olajavaju. Sve sam mislila proći će, navići ću se, ne znam ni ja na koji način sam se sve tješila, ali sve je gore i gore.
Juče mi je “pukao film”, sve mi se sastačo počela sam svekrvi i jetrvi odgovaram na uvrede, a tada je moj muž ustao i pred njima me ošamario i rekao kako me nije stid da se svađam sa njegovom mamom i njegovom snajom. Nakon 5 godina braka dočekala sam i to, da me muž udari, ne znam kako dalje i da li vrijedi zbog djece, inače imam dvije kćerke nastaviti trpjeti sve ovo što mi se dešava. I prije šamara sam razmišljala da se vratim mojim roditeljima, ali opet kažem, djevojčice, kako da ih ostavim u rukama tako zlih osoba, ko zna šta bi im sve radile, jer ako ne vole mene, neće voljeti ni moje djevojčice. Bože pomozi mi i spasime ovog pakla 🙁
Izvor: www.ispovesti.com
Nema komentara:
Objavi komentar